Rudi je bio fudbaler u lokalnom klubu i omiljen u cijelom gradu

U Srebrenici se vrše posljednje pripreme za komemoraciju i klanjanje zajedničke dženaze za 775 srebreničkih Bošnjaka, žrtava genocida iz jula 1995. godine. Tog dana očekuje se prisustvo visokih zvaničnika iz susjednih zemalja i cijelog svijeta, to oko 50.000 članova porodica žrtava, prijatelja i komšija.

Preduzete su sve mjere da taj dan protekne u vjerskom duhu i na dostojanstven način obilježi 15.-ta godišnjica genocida.

Ove godine u Memorijalnom centru Potočari bit će sahranjen i jedan katolik - Rudolf Hren, čija porodica se u Srebrenicu iz Beočina doselila prije 50 godina. Rudi je bio fudbaler u lokalnom klubu i omiljen u cijelom gradu. Od porodice je ostala samo majka Barbara koja je ovdje bila tokom čitavog rata i vratila se prije osam godina.

- Živjeli smo ovdje, radili i imali smo mnogo prijatelja. Muž mi je davno umro, a sin Ivan poginuo je polovinom 1992. godine ovdje u Srebrenici. Rudi je na početku rata bio ranjen od granate. Nije bilo odgovarajućih ljekara, ali su mu krupnije gelere povadili, a ostalo je nekoliko sitnijih i predložili su mu da poslije rata ide na operaciju. To nije dočekao. Posljednji put sam ga vidjela 11. jula 1995. godine kada je krenuo šumama ka Tuzli. Žene i djeca transportovane su do Kladnja. Ja sam godinu dana boravila u jednom mjestu kod Srebrenika, a potom sedam godina u Sarajevu. Cijelo to vrijeme čekala sam da se Rudi pojavi, ali nije bilo nikakvih vijesti dok nismo dobili obavijest da je ekshumiran - priča majka Barbara.

Uz vjerski obred, koji će predvoditi fra Martin Antunović, Rudolf će u Memorijalnom centru Potočari 11 . jula biti sahranjen istovremeno sa ostalim identifikovanim žrtvama genocida.

- Nemam ništa protiv da bude tu sahranjen. Neka bude zajedno sa svojim drugovima s kojima se družio do posljednjeg dana. Dogovoreno je da njegov grob bude uređen na poseban način jer se i sam izjašnjavao da je katolik i bit će sahranjen po našem vjerskom običaju. Sin Ivan je sahranjen na Starom gradu kad je bio rat uz prisustvo hodže. Muž je sahranjen na pravoslavnom groblju bez našeg popa i fratra, a Rudi će to sve imati - kazuje Barbara.

Porodica Hren uživala je ugled u Srebrenici. Svi su bili rado primljeni u svakom društvu. Tako je i danas jer majku Barbaru obilazi veliki broj Srebreničana.

- Moja familija je svjetska! U porodici imamo Slovenaca, Nijemaca, Rumuna, Jugoslovena, Bošnjaka. Meni dolaze svi. Obiđe me i Hakija, Nura, Hatidža, majke iz udruženja i donesu mi poklone. Imam svega, hvala Bogu, ali mi je prazna duša. Nemam svoje djece - kaže Barbara.

Dnevni Avaz